1.Što mislite, vole li djeca vaše književne susrete?

Pa ja vjerujem da vole.

2. Pišete li i knjige za odrasle?

Napisala sam samo jednu pod naslovom Ljubim ruke. .

3. Zašto ste se odlučili pisati knjige za djecu?

Pa... zato jer sam uspjela sačuvati dijete  u sebi.

4. Pišete li već dugo?

Ja sam prvu pjesmu-priču napisala s devet godina. Zvala se Sustanari i pričala je o jednom Macinom peseku.

5. Pišete li trenutačno neku knjigu?

Pišem nastavak knjige za odrasle Ljubim ruke .

6. Jeste li  Vi sami osmišljali svoj originalan način održavanja susreta s djecom?

Jesam i to  u potpunosti. Ja sam protivnik dosadnog prezentiranja knjiga na kojem se samo sjedi i čita. Djeci treba pokazati na koji način se mogu igrati kroz čitanje. 

7. Održavate li puno susreta?

Svaki dan, osim vikenda.

8. Svaki dan? (čuđenje)

Da, pozivaju me škole, školske knjižnice, gradske knjižnice...puno putujemo. Na sve pozive se odazivamo.

9. Jeste li već bili u Sv. Križu Začretju? Sviđa li Vam kod nas?

Ovo je treći put. Prvi put smo svratili po povratku iz gostovanja u školi u Radoboju. Lijepo smo sjeli na Trgu u kafić i sreli tetu koja je u organizaciji vaših festivalskih dane ovdje  u Sv. Križu  i  s njom smo porazgovarali, razmijenili kontakte  i ona nas je pozvala na gostovanje. Bilo je predivno, stvarno predivno. Tamo sam prvi puta pokazala svoju knjigu i onda me je nakon toga zvalai vaša knjižničarka. Znači, ovo je treći puta da sam tu. Eto.

10. Hoćete li nam opet doći?

Jako rado. Ovdje imam i novu knjigu i ako se vama svidjelo ja ću doći. Po četvrti puta.

                                                               Nikolina Jerneić i Klara Profeta, 6.b