Osnovna škola Sveti Križ Začretje

180 godina školstva u SV. Križu Začretju

 180 godina rada škole, to je 180 godina života cijelog kraja, povijest tisuće učenika i stotine učitelja.

 Povijest škole većim dijelom možemo iščitavati iz Spomenice koju su prvi sastavili učitelji Mirko i Ivan Bakliža, a nastavili mnogi drugi sve do današnjeg dana.

Prve tragove života u ovom dijelu Zagorja nalazimo još u dalekom vremenu HOMO KRAPINIENSISA, slijedi brončano doba, rimsko razdoblje, srednji vijek i tako život teče kontinuirano do 21.st. U početku su roditelji pojedinačno prenosili svoja životna iskustva na djecu, a onda u jednom trenutku to nije bilo dovoljno. Tijekovi razvoja omogućili su dijelu žitelja stjecanje većeg iskustva i više znanja.

U Svetom Križu Začretju središnja točka života bilo je prostrano plemićko dobro. Njegovi vlasnici putovali su Europom, upoznavali napredne ideje i pretakali ih u život na svom imanju, a na dobrobit svoje obitelj i žitelja ovog kraja. Ovdje valja spomenuti obitelj Sermage koja u tridesetim godinama 19. st. zauzima vodeće mjesto u zagrebačkom školskom području i zalaže se za osnutak škole u Svetom Križu Začretju darujući zemlju za učiteljski vrt i prostor za školu.

U takvom ozračju svetokriški župnik Ivan Bradica priprema svoje župljane za organizirano obučavanje njihove djece.

Prvi školski dan tj. «upeljavanje» djece u školu bio je 13. travnja 1838. godine; prvi učitelj bio je Antun Špoljar.

U školu su dolazila djeca oba spola iz Sv. Križa, Mirkovca, Pustodola, Vrankovca, Pačetine, Škarićeva, Velike Vesi i Šemnice.

 Učilo se slabekovanje, čitanje, pisanje, računanje, katekizam, biblijska povijest i pjevanje, a tek odlukom Beča 1852. g. uči se još i slovnica, zemljovid, prirodopis i svjetska povijest.

Obuka je trajala svaki dan od 8-12 sati, a obveznost pohađanja bila je 3 godine.

1874. godine za vrijeme banovanja Ivana Mažuranića donesen je novi školski zakon, a s njim i brojne novosti: obvezan je polazak škole, pučke škole imaju četiri razreda, učitelj postaje javni činovnik, ženska omladina može u učiteljsku školu i raste plaća učitelja koja je uređena prema potrebi, časti i dostojanstvu stališa. Svaka školska općina ima školski odbor koji čini načelnik, župnik, učitelj i još 2-5 uglednih članova općine.

Nastava je počinjala 1. listopada, a završavala krajem srpnja, praznici su bili u kolovozu i rujnu i tako sve do školske godine 1894./95. od kada su praznici u srpnju i kolovozu kao i danas.

Prvi podaci o broju polaznika govore da je u šk.g. 1888./89.novoupisanih obveznika bilo 203, a «uškolovanih» 111. Vidljivo je da velik broj obveznika nije pohađao nastavu.

Dakle, mnogo obveznika, malo polaznika, nedovoljno prostora i učitelja.

No, stanje se popravlja. 14. listopada 1914. g. značajan je datum u povijesti našeg mjesta. Tog dana je otvorena prva prava školska zgrada u Svetom Križu Začretju, sagrađena u samom centru, a svojom je ljepotom još i danas ukras našemu mjestu.

 Za vrijeme I. sv. rata bilo je poteškoća u organizaciji rada škole i to zbog siromaštva i oskudice u hrani, odjeći i obući. Osim redovite djelatnosti učenici i učitelji sudjelovali su u humanitarnim akcijama-prikupljanju ljekovitog bilja za vojsku.

Završetak rata donosi našoj školi i mjestu novu Državu SHS, kasnije nazvanu Jugoslavijom. Državu koja nije ostvarila želje svojih stanovnika za srećom i slobodom, već je otvorila nova pitanja i nove dileme.

Za školstvo na našem području u vremenu između dva rata značajno je da škola sve više dobiva na ugledu, kulturno-prosvjetni rad učitelja je zapažen (uvodi se tjelovježba, radi Crveni križ, otvorena je zdravstvena stanica itd.).

 O radu škole u II. svjetskom ratu, za vrijeme NDH u spomenici ne nalazimo podataka osim početnog oduševljenja novom državom.

Svršetak II. svjetskog rata donosi nam novu Jugoslaviju utemeljenu na antifašističkom pokretu. Na vlast dolaze komunisti. Što se događalo u našem školstvu u to vrijeme? Prostorni i materijalni uvjeti rada su vrlo teški, zbog toga se grade novi školski prostori. 16. rujna 1945. otvara se škola u Mirkovcu. Najprije je smještena u dvorcu i broji 199 učenika s kojima radi samo jedna učiteljica. Školske godine 1953./54. škola seli u prostorije zadružnog doma i djeluje samostalno kao osmogodišnja škola. 1. kolovoza 1968.g. postaje PŠ OŠ Začretje, a od 1. rujna 1974. u Mirkovcu ostaju samo niži razredi, a učenici V.-VIII. razreda voze se u matičnu školu u Začretje. 1998. PŠ Mirkovec preseljava se u novu školsku zgradu u kojoj su uvjeti rada značajno poboljšani.

18. prosinca 1945. u jednoj od baraka premještenih iz Mirkovca otvorena je škola u Sekirišću. Broji 87 učenika s kojima radi jedan učitelj. Uvjeti rada su vrlo teški te se 1951. godine otvara nova školska zgrada, a kasnije i stan za učitelja.

Još prije rata, 1940. godine, započela je gradnja škole u Kozjaku, a 4. studenoga 1946. otvorena je nova škola u Kozjaku u koju se upisuje 136 učenika. Škola je u početku samostalna, a 1957. godine postaje PŠ OŠ Začretje.

U šezdesetim i sedamdesetim godina prošlog stoljeća u školi je bilo najviše učenika u njenoj povijesti, čak 1131 učenik. Nastava se održavala u 4 PŠ i matičnoj školi u kojoj u višim razredima postoji 5 paralelnih odjela. Osamdesetih godina broj učenika opada, a silazna linija nastavlja se još i danas kada imamo samo 521 učenika.

 Mnogi još pamte datum 30. lipnja 1974.godine. Toga dana, za vrijeme ravnateljstva Slavka Sinkovića, svečano je otvorena ova lijepa školska zgrada površine 2878 m². Građena je iz sredstava dobivenih od samodoprinosa žitelja tadašnje općine. Predvorje joj krase radovi naših bivših učenika i mještana, akademskog slikara Ivana Lovrenčića i karikaturista Rudija Stipkovića.

Od 1. siječnja 1975.g. u sastavu škole otvoren je i dječji vrtić i tako je ostalo sve do danas kada se čine prvi koraci prema odvajanju i osamostaljenju predškolskog odgoja.

Federativna i samoupravna Jugoslavija nije riješila nacionalna i gospodarska pitanja. To u 90-im godinama prošlog stoljeća dovodi do krvavog rata u kojem je naročito negativnu ulogu odigrala tzv. JNA . Ona se kao država u državi borila za ostvarenje velikosrpske ideje, a protiv naroda koji je trebala braniti.

Jugoslavija se raspala, a hrvatski narod, ujedinjen kao nikad prije u svojoj povijesti, u Domovinskom ratu stvara svoju samostalnu državu.

Danas imamo vlastitu državu, opredijeljenu za društvo znanja i kompatibilan školski sustav koji pretpostavlja vertikalu predškole, osnovne škole, srednje škole i fakulteta.

 U proteklih 180 godina iz naše su škole izašle tisuće učenika koji su ovdje stekli prva znanja o svijetu i životu. Mnogi od njih postali su poznati stvaratelji, graditelji, umjetnici... kojima se s pravom ponosimo. Đaci naše škole bili su Antun Polanščak, Rudi Stipković, Ivica Lovrenčić i mnogi drugi koji danas žive i rade u Svetom Križu Začretju i širom Lijepe naše.