Osnovna škola Sveti Križ Začretje

    Olimpijski dan obilježava se 10. rujna. Ove godine je to bilo u subotu, no mi smo ga obilježili 9. rujna, u petak, jer su u našoj školi svi veliki olimpijci.

    U školu smo došli ujutro naoružani veseljem i sa slatkim tajnama u ruksacima (tu se našlo pravih domaćih sendviča, sokova, slatkiša i tko zna čega još) - zbog dobre opreme nije bilo straha od olimpijskih disciplina. Iz škole smo se razišli kao čete mrava, svaka na svoju stranu. Učenici razredne nastave su svoje sportske aktivnosti održali u školi. Mi, šestaši, smo krenuli prema Sv. Vidu, petašići su se uputili ka Sv. Ani, veliki osmaši su tražili bez straha coprnice na coprnjastom putu u Sekirišću, a sedmaši su nestali prema kapelici sv. Marije na Klupcima.

    Bio je predivan sunčani dan, društvo je bilo raspoloženo za hodanje i tako smo krenuli prema Kozjaku. Kada smo došli do škole, uslijedila je prezentacija olimpijskih sportova, ljuti nogomet i brzi stolni tenis.

    Nakon toga je došao na red uspon do crkve Sv. Vida, za neke olimpijce nezgodno visok, a za neke lijep kao lijepa šetnja u prirodi. Kada smo došli do vrha brijega i do crkve Sv. Vida tamo nas je čekalo dodatno punjenje batrija u obliku sendviča.

    Obišla sam crkvu te uživala u savršenom pogledu na daleke brege i planine posute šarenim drvećem, livadama, pašnjacima, cesticama i sićušnim kućicama. Muzika je svirala s mobitela, neki su i pjevali, igrali nogomet, a neki su olimpijski uživali u svojim ruksacima i njihovom čarobnom sadržaju. Kako su to sve dobri sportaši, ne znaš koji je bio brži.

    Zadnji tračak snage sačuvali smo za povratak, na svu sreću niz brijeg. Kada smo došli natrag do škole noge su nas boljele i bili smo umorni, no bili smo sretni što smo tako iskoristili dan. Valjda je to i smisao olimpijskog dana - da se izmorimo i da shvatimo da smo taj dan propješačili puno više kilometara nego inače.

    Baš sam razmišljala o sljedećoj godinu. Mogli bismo obilježiti olimpijski tjedan pa da krenemo  do mora na tjedan dana.

    Autima, naravno. Znam, nije baš olimpijski.

Lea Vrhovnik, 6 c